Kad nebo i more spoje svoje vlažne usne, znat ću da milujem nečiju kosu dlanom duše i u nju utapam svoju.
Odbačena trajanja nekih trenutaka zabacila sam iza leđa, a u sivoj kopreni ove jesenje kiše kroz vene osjećam završnicu protoka plazme i kao lanac, krhak od satkanog vjetra, lomi me i reže tragove na koži.
Te niti, kad nebo i more spoje svoje vlažne usne, za jedan treptaj duše pomiču otkucaj života i dotiču dno tišine.
Niz ledeni trag vlažnih usana, koje klize po toploj koži, pišu se nove smjernice, urezane kao linije na dlanovima, a ne znam kamo vode.
Na kraju kad mi pokažu put, stvarno ću znati da milujem nečiju kosu dlanom duše i u nju utapam svoju.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše" - ISBN 978-953-7673-60-4 NSK