Iz tiska je stigla 1. zbirka poezije koju je napisala Drenka  Stjepanović "ŽIVOT JEDNE DUŠE". Ovu knjigu sam kompletno pripremila i obradila za tisak, a recenziju je pisala gđa. Sandra Petrž, multilateralna umjetnica, književnica, pjesnikinja ....

RIJEČ AUTORICE

Dragi moji čitatelji, ovo je moja prva zbirka poezije i u njoj ćete moći u stihovima čitati o životu jedne duše kako vidi i osjeća svijet oko sebe.

Želim vas pozdraviti ovom mojom prvom zbirkom poezije i poželjeti vam svako dobro uz par riječi da nam budu na blagoslov. Počela sam pisati već u prvom razredu osnovne škole i to ne samo pjesme, već i neke vrste izreka ili opisa stvari što su zapazili i nastavnici pa su me znali pohvaliti i govoriti da se to tako piše. Tada su se pisale "zadaćnice". Nastavnica iz srpsko-hrvatskog jezika je ostavljala sebi moje zadaćnice i čitala ih pred razredom kao primjer da se zna kako se pišu.Prvoj pjesmi koje se sjećam i koju sam uspjela sačuvati sam dala naslov „Tatini vreli prsti“ i posvećena je tati koji je umro u 37. godini života. Nikad neću zaboraviti kad sam kao mala djevojčica sjedila pokraj njegovog odra i gledala ga misleći da će otvoriti oči i biti topao, a ne hladan, dok sam ga milovala po blijedim obrazima. To mi je ujedno bio i prvi doživljaj sa mrtvom osobom. U glavi mi se rojilo bezbroj pitanja koja su me pratila tokom narednih godina života, moga tate nije bilo, a ja sam morala odrasti prije reda i otići iz svog rodnog kraja.

Svatko od nas je željan ljubavi. Ona je neiscrpna tema o kojoj volimo pričati, razmišljati, maštati, sanjati, pisati, crtati. Svatko od nas želi i traži da bude voljen(a) i to iskazuje na razne načine. Svi tragamo za srodnom dušom da dijelimo sreću i radost, ali isto tako žalost i tugu. Svi želimo biti voljeni, grljeni i ljubljeni. U nas je utkana nit koja nas povezuje i koja se ne smije prekinuti. Hvala Bogu što nas je stvorio na svoju sliku i sa mnogobrojnim darovima kako bismo jedni drugima bili na blagoslov i sve što vidimo oko sebe, stvorio je za naše dobro da bi nam Zemlja bila što ljepše i bolje mjesto za život. Znamo da mržnja truje dušu i na kraju donosi zlo koje upravlja našim životom, htjeli mi to ili ne. Zastanimo na trenutak i upitajmo se da li nam je potreban taj teret? Zato ne gajimo taj otrov i izbacimo iz sebe neprijateljstvo i zamjerke, a ova moja prva zbirka poezije je upravo i poziv da se povežemo u dobrome i slozi i neka nam je Gospod u pomoći. Bog je ljubav i zato nastojmo biti dostojna djeca Oca Nebeskog. Budimo ljubav, širimo ljubav! Pitajmo se svaki dan volimo li i što učiniti da bismo nekoga privukli i pružili mu ono što bi ispunilo njegova očekivanja i srce.Ova moja prva zbirka poezije govori upravo o tome.

Drenka Stjepanović, pjesnikinja

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE

„ŽIVOT JEDNE DUŠE“  DRENKE STJEPANOVIĆ

Drenka, djevojčica koja je prerano i prebrzo odrasla, u svojoj prvoj zbirci kao odrasla i zrela žena predstavila nam je svoju dušu.Vjerujući u Boga, jer Bog je ljubav, Drenka stihovima slavi Gospodina šireći toplinu i ljubav na sve nas. Svjesna je svega lošeg vezano za ovozemaljski svijet, no ona se utječe Njemu i smatra da ipak vrijedi živjeti sve, dok ne odemo u beskraj.Zaista me se posebno dojmilo slavljenje Boga kojem se prepuštamo u cijelosti. Tko nije svjestan prisutnosti Njegove, taj je siromašni lutalica bez cilja, bez puta. Bez Gospodina u sebi nema ni radosti ni ljubavi ni sreće ni zdravlja, za sve smo zahvalni Njemu, mi smo ON.

Udahni u sebe Gospodina i ispuni svoje biće Njegovim prisustvom, Njegovom beskonačnom ljubavi.Tako naša Drenka slavi put Božji i nosi u sebi radost i na sebi osmijeh, bez obzira što svatko od nas na ovom svijetu nosi svoj križ....koliko je on težak, ovisi o Gospodinu koji jedini zna koliku težinu svatko od nas može podnijeti. Mir sa sobom i sa samim Bogom je najveći mogući mir kojeg ni najveća buka ne može poremetiti.

„JA HOĆU DA ŽIVIM ZA DOBRO

Ne želim

da mi mržnja truje srce,

hoću čisto srce

i mir u duši.“

Autorica se sa sjetom i čežnjom prisjeća i svog djetinjstva, majke, oca, bake. Bez obzira na ljubavnu patnju, tugu, želju za poljupcima i zagrljajima, Drenka je svjesna snage jedne žene te je napisala svojevrsnu odu ženama, „Žena“.

Želja za slobodom i ljubavi je nadjačala sve druge želje i vrišti kroz pjesmu "Otvorena vrata".

"OTVORENA VRATA

Želim biti slobodna
otvorena su mi vrata
izlazim van na sunce,
udišem svježi zrak
dosta mi je ropstva
u ovoj kući zatvorenih vrata.

Želim van,
hoću van,
hoću biti slobodna
ne mogu više s njima,
nek' žive svoj život,
život iza zatvorenih vrata,
a ja idem van
vrata su mi otvorena.

Sve me čeka
raširenih ruku
i djeca,
ptice raširenih krila
i sunce nasmijano
lice mi obasjava,
lišće mi šapće
treperi slobodno na drveću
zove me,
cvijeće mami mirisom
i kišne kapi me pozdravljaju,
lice mi umivaju.
 
O, idem van,
otvaram vrata
škripe kao da mi kažu
izađi,
idi,
potrči,
otvorena sam za tebe
ne gledaj na njih,
imaš pravo izaći,
imaš pravo živjeti,
imaš me pravo otvoriti
i zatvoriti.

Ponesi ključ sa sobom
i dođi, ja ću te čekati,
otvorena za tebe ću uvijek biti.

Moja topla preporuka dragoj Drenki: stihovi posvećeni Gospodinu mogli bi se uglazbiti i obogatiti duhovnu glazbu.

Bravo!

Sandra Petrž, nagrađivana i svestrana umjetnica:skladateljica, tekstopisac, pjesnikinja, književnica, glumica, pjevačica i plesačicaZaprešić, 28.06.2023.

Čestitam, draga Drenka, na prekrasnoj zbirci poezije!

OVA LIJEPA ZBIRKA POEZIJE SE MOŽE NARUČITI DIREKTNO KOD AUTORICE U INBOX

Drenka Matošević