... uskoro izlazi 2. zbirka poezije

"POEZIJI S LJUBAVLJU - reizdanje 1. zbirke"

autorica: KIKA

 

"SEVDALINKA

Sevdalinka...

i u akšam i u zoru

naslonjena na pendžeru,

sokak pust, prazan,

prazan pogled prati

i ne umije prestat', stati...

 

Čekam, dušo, čekam,

a nemam ti ništa dati...

sve uzeše, odnesoše...

naslonjena na čekanja,

naučena vjerovati

sve u sevdah može stati

pusti snovi, pusti sati.

 

Čekam, dušo, čekam,

a nemam ti ništa dati...

sve uzeše, a ne vratiše...

 

Još komadić želje osta'

poznat korak da zazvoni,

ali džaba, sokak pusti

zaspa tiho i nade zakloni.

 

Sve opustošiše

ne trepnuše ne pogledaše

u duše što pate,

a kamo li da im barem

škrti osmijeh vrate,

ali džaba, sokak šuti...

 

Naslonjena na pendžeru

ne prepoznah korak znani,

pusti sokak prekri tama

sve uzeše, ponesoše

ostarit ću, dušo, sama...

odnesoše, a ne ostaviše

ništa nama.

 

Pusti sokak, pusti snovi...

pobjegoše i golubovi

opustiše i ravnice rodne,

gluho doba i u podne...

osta' samo oko željno,

da još malo otme od vidika

malo boja, mrvu slika...

 

Naslonjena na uspomenu,

da mu zaspat' ne dam,

da još nije vakat da se mirim,

da se posve predam...,

ali 'zalud!

 

Sve zamračiše, izbrisaše

i pendžere zatvoriše

svi odoše, a ti opet osta'

sanjam, dušo, nije puno

nije puno,

ali meni dosta."

OSVRT NA PROŠIRENO IZDANJE PRVE ZBIRKE POEZIJE 

„POEZIJI S LJUBAVLJU“ AUTORICA: KIKA

 

Ponovo se susrećem sa prelijepim stihovima koje je napisala pjesnikinja Kika, ali ovaj put je to reizdanje njene 1. zbirke poezije.

 Ova knjiga obuhvaća stihove iz 1. zbirke, ali i nove pjesme koje su pisane nakon izdavanja prve knjige i opet sam ostala sam jako ugodno iznenađena ljepotom, zrelošću, dubokom refleksivnošću i ljepotom novih stihova.

 Znala sam što je autorica pisala, dok je pisala svoju 1. zbirku i pitala sam se je li to bilo prije ponoći ili nakon nje, ali nepoznato mi je? To je ostala jedna tajna koju nikad neću saznati, ali nove pjesme koje se nalaze u reizdanju 1. zbirke ne slijede pravocrtnost koju sam osjećala, dok sam čitala 1. zbirku, već se putovi novih stihova isprepliću kroz razna vrata života: vrata tišine, vrata buke, vrata pitanja, vrata bez odgovora, ali svi ti odgovori se sami nameću čitatelju i kao da puštaju krik: “Ja sam taj odgovor. Ova knjiga je taj odgovor.”

 Sve se opet događa u predvorjima bijelih stihova, nostalgičnih slika iz mladosti, neispunjenih snova i želje, da autorica konačno prođe kroz ta vrata tišine koja su pritvorena, ali njena plahost se još uvijek ne usuđuje pitati svoje srce: “Srce moje, a što ti ono želiš?”

 Srce dobro zna što hoće i vodi autoricu svojim putovima, ali razum je jak, oprez je jak, plahost je još uvijek sjena koja je opet dalje odvodi od njenog srca, ali odgovori se sami pokazuju, dok noćna tama sjedi u svom kutu i – čeka.

 Ta noćna tama je posebna prijateljica: vjerna je kao tuga, čudna je kao dah koji se pretvori u prah, ako se jači izusti i ne voli baš davati odgovore. Tišina je prijateljica tame, tišina je prijateljica tuge, ali sve to svjetlost srca obasja pa se te vjerne prijateljice moraju skloniti i zamagljenim očima pogledati u stvarnost koju autorica ove lijepe knjige isiijava svojim stihovima: ljubav, želja, sjećanje, pripadanje, čežnja, radost, veselje i opet – ljubav.

 Kako sam već na početku napisala, iskreno preporučujem svim čitateljima ovu knjigu koji je ili slučajno ili namjerno dobiju u ruke – iznenadit će se onim što piše u ovoj plavoj knjizi.

 

Jadranka Varga, pjesnikinja

Zagreb, 27.09.2021.