Upravo je iz tiska izašla nova knjiga grupe autora koju sam pripremila za tisak-štampanje:

Željka Jotanović
Cvijetin Baja Lobožinski
Anđa Jotanović
Miroslav Šiljo Grabovac
Jelena Petković
Jadranka Varga

"LJUBAV MEĐU STIHOVIMA"

OSVRT NA ZAJEDNIČKU ZBIRKU POEZIJE

„LJUBAV MEĐU STIHOVIMA"

autori: Željka Jotanović, Cvijetin Baja Lobožinski, Anđa Jotanović, Miroslav Šiljo Grabovac, Jelena Petković i Jadranka Varga

Kad god mi draga prijateljica, pjesnikinja Željka Jotanović najavi, da želi izdati svoju novu zbirku poezije i pošalje svoje pjesme, jako se veselim što ću opet ući u njen poetski svijet i pročitati što to piše njena Duša.

Željkina Duša luta životom od znaka do znaka, od daha do daha i tako to traje, u njoj je to tako, jer je razmišljala o svojim željama, a želje kad se ostvare postaju nebitne, jer se odmah rađaju nove želje i one postaju fokus budućnosti, a živjeti u trenutku, u onom „sada“ – to mogu samo rijetki.

Željkina poezija je posebna vrsta poezije zato što ona piše srcem, meni toliko blisko i poznato, a opet mi je sve novo, jer dubinom njenog razmišljanja ulazim u tajanstvene predjele Željkine Duše koja me dočeka na jedan posebno ranjiv i otvoren način, da odmah spoznam kako nisam do sada srela osobu koja stvarno piše otvorenog srca, a baš to Željka i radi: piše svojim velikim otvorenim srcem, svojim skrivenim mislima i svima nam daje u svojim knjigama onaj najosjetljiviji dio sebe kojeg može dati samo prava pjesnikinja koja otvara svoje čisto srce i daruje ga kroz stihove svojim čitateljima.

U ovoj zajedničkoj zbirci Željka predstavlja svoje nove pjesme pisane opet njenom nježnom dušom, a kako bi drugačije bile i pisane, kad Željkina duša diše poezijom.

Pjesnik Cvijetin Baja Lobožinski pršti od iskrenja ljubavne poezije u ovim pjesmama koje sam pročitala i koje je odabrao za našu zajedničku zbirku.

U tom emotivno-erotskom naboju pjesnikova ljubav jednostavno diše plamenom kojeg njegovo srce pruža voljenoj ženi, ali i tugom koja se očitava, ako se dogodi neuzvraćenost osjećaja.

Iznenada, kad se ljubavna oluja smiri i kad se srce stiša, u sutonu svoje poezije pjesnik Cvijetin Baja Lobožinski umiruje svoje usplamtjelo srce i počinje sa tkanjem jedne nove ljubavne želje koja se opet puni vatrenim osjećajima i tako je to jedan zatvoreni pjesnikov ciklus sa kojim on jako dobro ispunjava dubinu svoje ljubavno-erotske poezije.

Kad moja draga prijateljica i književnica Anđa Jotanović ulazi u njen duhovni svijet, dolazi pod vodopad bistrih kapljica duše koja se poput bijele ptice nadvija iznad haljine smrtnog tijela. Taj svijet nije izmišljen, to nije nešto nestvarno što se događa drugima, to je sve njeno gdje svaki čovjek može pokucati i vrata će mu se otvoriti.

Dubokim poniranjem u samu sebe, introspekcijom koja zadivljuje i putom kojim svaka osoba želi koračati, zaroniti i odvojiti se od ove stvarnosti, da bi se negdje pronašla, gdje sfere postojanosti ne dopiru, u taj svijet nas vodi Anđa, svijet radosti za životom, ali i tužnim trenucima zdvojnosti kad se mistika vjere još nije objavila.

Bez jeke i bez glasa duša priča svoju priču, reagira svojim reakcijama i vrlo sigurno vodi čovjeka koji se odazove njenom pozivu, a Anđa vrlo sigurno plovi tim neistraženim morem darujući nas velikom iskrenošću svojih riječi i dubinom svojih poruka.

Pjesnik Miroslav Šiljo Grabovac je pjesnik posebne poezije, to su pjesme koje nas odvode na put stvarnosti, u prošlost, u sadašnjost, ali i upozoravaju na neizvjesnu budućnost. U njegovim pjesmama se osjeti jaka nostalgija za rodnim krajem, bivšim vremenima djetinjstva i mladosti, ali i pokazuje onu svoju osjećajnu stranu u poeziji pisanoj voljenoj ženi.

Jasno mi je zašto se kroz Šiljine stihove provlači ta jaka nostalgija za prošlim danima, a jasno mi je i zašto se osjeća latentni strah pred budućnošću za njegovu djecu, unuke i mnoge druge mlade ljude.

U Šiljinoj poeziji se skriva umjetnička duša sjajnog pjesnika prepunog ponizne skromnosti. Prošlost, sadašnjost i budućnost sa ljubavlju se prepliću u Šiljinim pjesmama i uvijek rado pročitam njegove nove stihove.

Veliko iznenađenje za mene je bila poezija mlade pjesnikinje Jelene Jece Petković. Čitajući prvu zbirku pjesama Jelene Petković, a i zajedničku zbirku napisanu sa Željkom Jotanović, imala sam dojam, da je to pisala odrasla žena, a ne mlada djevojčica iz 8. razreda osnovne škole koja se svojom zrelošću svrstala uz bok mnogih uspješnih pjesnikinja širom regije.

Jelena je raširila svoja mlada poetska krila i odvela nas na jedno posebno mjesto gdje se njena poezija čita posebnom pažnjom. Rastjerujući tamu od sebe, Jelenini stihovi uranjaju u svjetlost njene mladenačke duše i dozivaju vremena koja će tek doći i kroz koja će Jelena tek proći.

Zrelost i dubina njenih stihova posebno se očitava u mudrom ispreplitanju pjesničkih amplituda u kojima se ogleda nedoživljena ljubav, želja za pripadanjem i ona vesela raskošna mladenačka duša koja će tek svojom zrelošću iznenađivati svoje buduće čitatelje.

Hvala svim pjesnicima koji su sudjelovali u ovoj našoj zajedničkoj zbirci i nadam se, da će ova knjiga biti lijepo prihvaćena od svih naših čitatelja.

Svim dragim prijateljima pjesnicima želim još puno lijepih stihova koji će izaći u njihovim budućim zbirkama poezije.

Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 02.09.2021.

ISBN Number from Generatori on internet
978-5-9572-0044-4
https://generate.plus/en/number/isbn
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.