ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

RIJEČ AUTORICE

Kad nam je u duši teško i kad osjećamo, da se život poigrava našim iskustvima, pogled upiremo put neba tražeći spasenje. Tada nam se kroz retrospekciju tužnih i sretnih osjećaja ljudske prirode počnu redati slike proživljeni iskustava. 

Ova knjiga, U oblacima piše, jedno je takvo iskustvo, sagledavanje života u njegovoj biti u svim proživljenim dobima, djeteta, učenika, djevojke, žene, majke, djelatnice, sustvarateljice. Nebo nosi zapis svega što je bilo i što će biti i pjeva svoje pjesme, da nas podsjeti kako ništa ne zaboravlja.

Ponekad nam se ne sviđa to što smo živjeli i proživjeli ne videći nikakvu svrhu u tome, osim bola i rijetkih osjećaja sreće koji su nam ostali kao trajna uspomena. Naše viđenje traži objektivno objašnjenje života kojeg u cjelosti nema kao da se život bez ikakve svrhe poigrava sa čovjekom i čovječanstvom praveći neku svoju sliku čovjeka i svijeta koja je nama običnim smrtnicima teško shvatljiva. Rijetka svijetla iskustva kao da ne igraju nikakavu bitnu ulogu, ali se iz njih isčitava smisao obojen maštom zaljubljenog pjesnika.

Oblaci životnih teškoća dođu i prođu i kad-tad ih osvijetli sunce božanske providnosti i našoj duši vrati krila poleta i želje za novim životnim pustolovinama. Dok ih živimo, vrijeme kao da proleti u mjesecima i godinama iskazano, a na našem tijelu ostaju duboke bore smijalice koje su svjedok našeg veselja i zadovoljstva životom bez obzira na njegove zakulisne igre.

U nebu su zapisani arhetipovi ljudi i njihovih iskustava otkud svi možemo čitati i birati. Netko nesvjeno bira nesreću, a netko svjesno bira sreću. Nesreća i sreća poigravaju se sa lažima i istinama ovog svijeta dajući nam uvijek iznova inspiraciju sa kojom kreiramo naše životne tokove izražavajući naše najdublje težnje za ostvarenjem pojedinačne i sveopće ljubavi.

Anđa Jotanović, pjesnikinja i spisateljica,
Rijeka, 22.01.2019.

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „U OBLACIMA PIŠE“ HRVATSKE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ

Nalazimo se pred novom zbirkom poezije hrvatske pjesnikinje Anđe Jotanović. To je jedna zbirka pjesama u kojoj se isprepliću svakodnevne i religijske teme, ali kod Anđe Jotanović riječ je o tome, da je religija svijest o beskonačnom, ona dakle jest i ne može biti ništa drugo, nego čovjekova svijest o njegovoj i to ne konačnoj, ograničenoj, nego beskonačnoj biti. Međutim, je li ta beskonačnost realna, je li moguće govoriti o realnoj beskonačnosti čovjeka. Prema gospođi Jotanović ‘’jest’’, jer se ovdje govori o realnoj beskonačnosti najviših sila koje određuju čovjeka i njegovu bit koja je apsolutna bit čovjeka kao čovjeka i svrha njegova opstanka. 

Imaginacija, mašta, predodžbe, mnijenja, volja, ljubav ili srce nisu sile što ih čovjek posjeduje, bez njih on je naime ništavan, ono što jest samo je po njima, one su utemeljujući elementi njegove biti koju on niti posjeduje niti stvara, one su sile koje ga oduhovljuju, određuju, vladaju njime, ali su one božanske, apsolutne sile kojima se on ne može ničim suprotstaviti, znači, to su čisti božanski atributi. 

Iz ove realne beskonačnosti koja je božanskog podrijetla slijedi, da na mjesto nevjere treba stupiti vjera, na mjesto razuma treba stupiti Biblija, na mjesto politike religija i Crkva, na mjesto zemlje nebo, na mjesto rada molitva, na mjesto materijalne nevolje pakao, na mjesto čovjeka kršćanin i to zato, da se iz navještanja suvremenog doba kao propasti kršćanstva što lakše preboli to razdoblje propasti kršćanstva. Zato ateizam nema smisla, jer kršćanska vjera i kršćanska zajednica iz krize religije izlaze očišćene i ojačane, a odatle i zadaci pjesništva, ako tako možemo reći koje nam kazuje kako nije točna pretpostavka, da je kršćanstvo odavno nestalo ne samo iz uma, već i iz čitavog života čovječanstva, da više nije ništa, nego fiksna ideja koja je u najžešćoj opreci sa našim zavodima za osiguranje od požara i za osiguranje života, sa našim željeznicama i autobusima, našim pinakotekama i gliptotekama, našim vojnim i obrtnim školama, našim kazalištima i prirodoslovnim kabinetima. 

Sasvim suprotno, religija se temelji prvenstveno na osjećaju zavisnosti koji je čisto unutar svjetska i unutar ljudska stvar, kao ovisnost o prirodi, kao što se temelji na krajnje shvatljivim ljudskim željama i potrebama, a to znači sveobuhvatnom čovjekovom nagonu i stremljenju za blaženstvom i tu mi se čini, da je najnovija zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Anđe Jotanović aktualna, ona je aktualna po svojoj tematici, ali i prema načinu rješavanja spornih pitanja gdje se napokon otkriva, da ono što čovjeku nedostaje pa bilo to određen i zato svjesno ili neodređeno i nesvjesno, je prije svega BOG. 

I po toj jednostavnoj istini, ova zbirka poezije biva ubilježena kao trajno svjedočanstvo tog nastojanja, da se otkrije Bog u svima nama.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik,
Adelaide, 23.01.2019.

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „U OBLACIMA PIŠE“ ANĐE JOTANOVIĆ

Dok sam čitala ovu lijepu knjigu poezije, vidjela sam rasvijetljeno nebo milijunima stihova svih zemaljskih pjesnika.

Dok sam čitala ovu lijepu knjigu poezije, osjećala sam da ću vjerovati u ono što mi Aurotica poručuje svojim refleksivnim filozofskim stihovima dubine koja se ne može opisati.

Dok sam čitala ovu lijepu knjigu poezije, vidjela sam slike razbacane po Svemiru, utkane u ljudska srca, nezaboravljene stihove nepoznatih ljudi, vidjela sam sebe kako se skrivam u tami duše i progledavam nepovjerljivo u istinu Života.

Da, upravo ta istina Života piše u ovoj knjizi, upravo te upečatljive duboke riječi ostavljaju tragove na duši, upravo taj osjećaj prati čitatelja, dok se zavlači u stihove Autorice kao što se pčela zavlači u cvijet, kao što leptir oblijeće ružu, kao što jasmin zamiriši u maju, kao što maestral zapuše na moru.

Hvala dragoj Anđi Jotanović na još jednom poetskom biseru kojeg je darovala svojim čitateljima i hvala joj što sam opet dobila priliku pročitati ovu lijepu poetsku zbirku i napisati neke moje riječi o njoj.

Jadranka Varga, pjesnikinja,
Zagreb, 22.01.2019.

slika: digital art

U PROSTRANSTVIMA NEBA

U prostranstvima neba zapisano stoji,
da se čovječanstvo samo sebe boji
zbog opstanka ljudske vrste
Bogu sklapa svoje prste
i ne vjeruje da samo može
pa mu se svakakva djela
zbog nemoći i nesvjesnosti množe.

A čovjek i čovječanstvo sve može
stvoriti dobre misli da se množe
sa djelima koja podržavaju ljudsku vrstu
može u sebe stvoriti vjeru čvrstu
u kojoj će svjesno upravljati sobom
i imati prisan odnos sa Bogom.

Glasam za hrabrost ljudske vrste,
da stvori u sebe vjere čvrste
i prisjeti se svoje osobnosti
u kojima ima sve sposobnosti
koje mu nebo svakodnevno šalje
pa da za sva svoja djela dobije medalje.