Nosim te na duši

kao vječni splet zvjezdanih tragova,

kao neraskidivu ogrlicu

čije perle

sakupljah životima

koji su prolazili

i uvijek

nekako nas doticali...

Nosim te na duši

bez ijednog uzdaha

jer tvoje biće

jedino

od svih koje postoji

čini lakim

moje korake...

Nosim te na duši

i odijevam te

tkaninom besmrtnih mojih trajanja

da te od divljih vjetrova sačuvam

i gladnih zvijeri

željnih tvoje dobrote

sačuvam...

Nosim te na duši

i strpljivo gledam u pravcu neba

iako me svi ubjeđuju

da do kraja tunela

nikad neću doći....

Nosim te u duši

i grlim djetinjom vjerom

svu dubinu

tvoga srca

Nosim te,

i uvijek ću te nositi

iako ti to nikad nećeš znati

niti vidjeti..

Po pješčanom žalu vremena

vide se samo moje stope

jer samo ja koračam

dok ti

u meni

spavaš...