MOJ CVIJET U KAMENU
MOJA RUŽA U PUSTINJI
MOJE MILOZVUČJE
KOJE SKINUH SA PLAVIH OBLAKA
I OKITIH NAJBJELJIM BISERJEM
IZ DUBINA OCEANA DUŠE
IZVAĐENIH,
SADA OSTAVLJAM VJETRU
KIŠI,
PLAMENU
I ZEMLJI...
BEZUVJETNOST ME VUČE ZA SKUTE
A JA TRAŽIM OD TEBE
KAP DAŽDA UZVRAĆANJA
DA CVIJET
PREŽIVI U KAMENU
DA RUŽA NE UVENE U PUSTINJI
DA MILOZVUČJE
NE PRERASTE U GROBNU TIŠINU...
MIRNO ĆU SKLOPITI OČI
IPAK...
ZNAM DA ĆE SE VRIJEME POBRINUTI
DA DAŽD ODNEKUDA
IZ MALENOG ZAGUBLJENOG OBLAČKA
ZAGRLI SVE
ŠTO ĆU ZA SOBOM
OSTAVITI...