Probudili me noćni sati…
Prazno nebo odvodi na suhe obale gdje duša pleše svoj ples…
Sanjala sam da me u tim noćnim satima budi miris ruža.
Između svjetova nema granica, krijem se u krugu, a on nema kraja…
Ispred zrcala vidim prolaz prema drugoj dimenziji ljubavi, života i crvenih ruža.
Iznad vode lebdi sjena, sjena moje duše.
Slika bez posvete, glazba bez stihova, noć bez Mjeseca…
U kutu oka postojiš, skrivaš se, traješ…
Nema kraja…
Ljubav postoji u svakom obliku u kojem se daruje i zbog koje živimo, vraća nas na početak onih prvih osjećaja, prvog poljupca s tobom…
To odbačeno crveno svjetlo šeće od mene do tebe, a crvene ruže i dalje tiho šumore, kao velovi kiše što zastiru panoramu grada…
Pitam se kako bih ja živjela, da nisam srela tebe?
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
edin.kecanovic
