Plovim oceanom vječnosti
i tiho pletem svoj vijenac ruža
ruža crvenih kao ljubav
i bijelih ruža kao tišina
Oko mene svuda voda
zelena i obećavajuća
dok vjetar prolaznosti
vreba na uglovima
Noćas treba voljeti
umorne,šutljive ljude
razapete na obali života
dok ih proždire avet gladi
rata ili straha
i smrti,njihove crne pratnje
dok ih proganja bolest ili bijeda
da bi se moglo mirno usnuti
i odbaciti jednom zauvijek
sebični san o sebi