MOKRO SE DRVO ZAMAHOM
U SREBRO TIHO UBADA.
HLADNA NEBESKA SVJETILJKA
ODBLJESKUJE VIROVE TOČAKA
U KRUGOVIMA KOJI NESTAJU
U MODRILU BEZ TRAJANJA.
TEK TIHA ŠKRIPA CVILJENJA,
I GLASAN DAH ŠTO SE ODZIVA.
JEDNA SE RIBA VAN RITMOVA
SULUDO U VIS PROPINJE
I MUKLO NATRAG PROPADA.
PO DNU SE ČUJU ŠKAKLJANJA
BRKOVA GOLEMIH HLAPOVA.
MIRIŠE SLANO SVE DO GORKOGA.
HLADAN ZNOJ LJESKA PO PLEĆIMA.
NI JEDNA SVJETLIMA NE DOZIVA.
UNATOČ SVIM DAVNIM ŽELJAMA
ZA PUNIM VRŠAMA I MREŽAMA,
NOĆAS JE JEDINO NADANJE
ZAĆI ZA LUKOBRAN SVITANJA.
bglavac
irida
