Noć je kraj mene sjela
u svom crnom,dugom kaputu
od snova je, mrežu isplela
i pružila mi prijateljski ,ružu žutu
Gledale smo se, bez riječi
ja i noć, ko znanci stari
šapnula mi je tiho,da moram most jedan prijeći
ako želim iz mrtvila, pomaknuti stvari
Čak je rekla,da može mi pomoći
ako shvatim, da je ona dio dana
kako povjerovati noći
kad naiđe tako,uvijek bez plana
Noć je kraj mene sjela
kad dan se primicao kraju
o nepoznatom mi je prela
blješteći u svom crnom sjaju