Noć iznad nas skinula je tanku košulju,
miriše na vino i na proljeće.
O, kakva noć!
Raskopčana.
Oslobođena.
Sretnog li trena. Bistrog,
i od najbistrije rijeke.
Lako je voljeti u ovakvoj noći,
jer ova noć iznad nas stvorena je za ljubav.
Osjećam kako je moje srce toplo i slatko.
To je vrijeme moje slobode,
a ti potpuno slobodna u toj slobodi.
I ne tuguj za životom što je prošao.
I što se valovi nisu češće propinjali
da bi ti poljubili grudi.
Pusti da te gledam.
Dok traje ova noć iznad nas.
Da slušam kako dišeš. I plačeš.
Šutljivo. Sretno.
I ljubiš mi usne na kojima počiva tvoj san.
I čelo mi ljubiš na kojem počinje tvoje nebo.
Blizu si mi.
Rađa se dan.
Prošla je i noć i mjesec.
A jutarnja magla rastvara život.
Rastvara samoću.
Glas mi šuti.
Jesmo li prevarili još jednu noć
ili je ona prevarila nas;
kao vjetar jedro,
kao zora more.
Jesmo li to samo
u tmini noći snivali,     
ili zlatnom suncu
svoju zadnju ljubav dali.