Noć
Gledam večeras zvijezde.
Perem lice njihovim mlijekom
i puštam zlatne hrčke
da mi prenoće u rukavu.
Ovo je noć kad se misli učvoruju,
a tijelo dijeli.
Ono zemno, ostat će na krevetu,
sklupčano poput fetusa,
a ostalo će odbaciti svoje košuljice.
Vezat će oko zapešća srebrne trake
i otisnuti se, nježno podrhtavajući,
nekud gdje ih ni slutnja ne stiže.
Ujutro, pokušavam se sjetiti
svojih snova.
Gdje je noćas bilo moje emocionalno
tijelo? A gdje kauzalno? A astralno?
Ne znam, ničega se ne sjećam,
a budim se grleći rukama samu sebe.
irida
bglavac
