Prolazila sam sinoć Trgom ispod uličnih laterni ne približavajući se previše svjetlu da mi kao noćnoj leptirici ne sprži krila i polako se vraćala u svoja vremena kad sam znala lutati gradom s nekom sjenom što me grlila... više im se ne sjećam ni imena ni lika.
Pažljivo sam motrila sva ta bezlična lica i znala sam da niti na tren tvoje lice neće stati pred mene i zarobiti moj pravac kretanja.
Naši bedemi su još veliki, dugački i traže novo ishodište za presijecanje mog pravca kretanja prema tebi.
Dok je sat otkucavao ponoć, nakon lijepo provedene večeri, saznala sam da u kombinaciji glasova možeš osjetiti titraj noći i njenu mekoću.
Volim igru pojava i odnosa kad se izmiješaju i definiraju neka buduća vremena što obećavaju pozitivan predznak.
Neću tražiti ništa.
Kad dođeš... možda ću lutati gradom s tvojom rukom na mom ramenu ispod uličnih laterni i više se ne plašiti svjetlosti.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)