Gledam, šutim i postojim.
Možda u nekom drugom životu bude mjesta i za mene.
Rodili su me kao čovjeka bez snova,
Kao školjku bez bisera.
Pripitomili su me u svojoj mudrosti.
Gazili su me kao mrava,
Tukli kao psa
Podigli su me u svoj svojoj ljudskoj sebičnosti.
Dok se jednom nisam probudila,
Pobunila i shvatila da nikom nisam potrebna,
Da sam samo rob koji nije s otpada svijeta uspio ukrasti ni komadić slobode.