Nedavno su mi rekli
Da su moje pjesme sjetne
I da u sebi nose tugu
Osmjehnula sam se
Ja znam za trenutke sretne
U sebi nosim sjajnu dugu
Koz mijene života
I mene je tuga dotakla
Pjesme nižem od krhotina stakla
Poput školjke koju rani zrnce pijeska
Pa od suza biser zasjaji
Pomaknite taj kamen sivi
Zasjenit će vas ljubav živa
Nedavno su mi rekli
Da su moje pjesme pune sjete
Što su mogli pronaći drugo
Nego nježno srce poete
U kojem se mala sjeta krije
Dok iz oka anđeo se jedan smije