Cvjetovi kušnje spleteni u vijenac u mojoj kosi.

Ti koji si zaljubljen u svoje prokletstvo

Tebe progone moje misli

Koje podnosiš kao teške udarce

Besmislene iskrenosti.

Jednom ću te izdati.

Izdat ću te;

I bit ćeš na dnu svog ponora,

Trunit ćeš u svojoj slobodi,

Osuđen na vječan život bez mene.

I bit ćeš mučen

Jer si sam tako izabrao

Da budeš bez mene,

Stare, otrcane odjeće koji si odavno prerastao

I koja se na tebi već toliko izlizala da je bilo krajnje vrijeme da je odbaciš

I kreneš u kupovinu carevog novog ruha.

Ali nećeš biti sretan u svim svojim novim krpicama

I pogledom ćeš tražiti mene onog dječaka

Koji će ti jedini priznati da car je gol!