Izvor čežnje me lomi poput krila ptice što ga lomi silni vjetar... Tajnu šifru si spremio u duboke potoke svojih ritmova i neizrecivim porivom me dotaknuo da osjećam isto. Bezimena sam hodala poslijepodnevnim sjenama sutona kad su zaiskrile moje oči i u nizu treptaja jedva prepoznavale razna mjesta gdje sam kročila. Unutar grudi počela je sazrijevati zlatna jabuka čiji zov muške duše slutim i kao statua od zrcalnog svjetla utopio si se u moj svemir sa svim čežnjama i žudnjama prelomljenim na prometnoj aveniji preko koje sam prelazila. Zaželjela sam da moja toplina nikne na dva različita mjesta: u tebi i u meni.  Tko spaja dva težišta, moj s tvojim i tvoj s nečijim drugim... ne zna, ako ne osjeća isto. Ako osjeća tako, kako je obljavljeno u virovitim grudima, znat će da muškarac i žena mogu postati sa dva različita mjesta – jedno....kad se tvoj glas utopi u moj.