Nisu još sve pjesme napisane
nisu još pretekle moje riječi
dok padaju prve jesenje kiše
tvoje se srce,tvoja se duša liječi
Olovku opet uzmi u ruke svoju
ne uzimaj sumnju,strah nek te ne svlada
i pjesmu napiši još koju
jer ti si moje svjetlo,ti si moja nada
Ljubav moja u tebi diše
anđeli te brižno prate
iako ti sada govorim tiše
moći će da razumiju,moći će da shvate
Učini najbolje što se može
ja ću ti prave riječi dati
ti reci samo,smiluj se Bože
u nevjerici,ja ću uz tebe stati
Ikad te budu proklinjali,kleli
ne osuđuj,sve im oprosti
podignuti ću svoj barjak bijeli
jer na zemlji draga,svi smo samo gosti
I mir,koji nije sa ovoga svijeta
u tebe,u njih će ući
vječnost,rascvast će se poput cvijeta
prije no što vas povedem svojoj kući