Glasnik sreće
mala je
Buba mara.
A nije znala
niti osjećala
da mene
sreća neće.
Jednostavno je došla
na dlan se spustila
crvena krila sklopila
i udomaćila se
na mome dlanu.
Drugi bi se oduševili
ali ja nisam bio sretan
nisu me usrećili
Buba marini pokreti
niti njezina krila
no ona se udobno smjestila
i nije pokazala namjeru
da odleti.
Hodao sam ulicom
sa otvorenim dlanom
i Buba-maricom
u njemu
i bio sam sve ljući
dok nisam sreo frenda
koji je poskakivao
radujući se bubamari
i novopridošloj sreći.
Lagano je pružio dlan
da Buba mara njemu dođe
donese mu sreću
i uljepša dan.
Pitao me je da li ju
zadržati želim?
Ja sam otresito rekao: „Neću“
i tako mi je prijatelj ukrao moju„Sreću!“
bglavac
irida
edin.kecanovic
