Nina kaže da nema ništa,ni cigara ni ljubavi..
al ipak..
i dok kroz vrijeme mislimo da prolazimo
i jedini oslonac su opažanja..
a ona su varljiva..al jedini kantar
moguće da ne slutimo koban kraj.
Nina je otišla predaleko..
i pita se gdje sad pobjeći..
pa je bila do Vode ,Sotone i Boga..
al ju oni rešatali međ sobom..pa se zbunila..
al za moć se ne prelazi put..za moć se ruši svijet
nitko neće dati svoj život ,
al bi tuđi potratili,
kao novu kurvu u pufu..
ko je prvi ona mu zlata vrijedi,
ko je zadnji bilo mu je dobro
al ne može
da se hvali...
Nina se osjeća dobro..i volim ju gledati veselu
raskrinkati svoju neman sebe znači biti požderan od istog
nemoguče je udove iščupati iz žvalja kad ste jedno ,
što se više izvlačiš čeljust jače grize
a kad miruješ duže crkaješ..
izabrati što?
Pobjeći gdje?
Nina kaže...možda sutra ..
sutra je red na mene..možda...