Nikola, Nikola,
taj vam djeco moja, sanja,
po cijeli dan, samo da,
nogometnu loptu ganja.
pa ustane i oči protrlja,
odmah pod nogom
loptu kotrlja.
Iz sobe kroz predsoblje,
pa u kupaonu!
Predribla začas, Ronaldinha,
Beckhama i staroga
Maradonu.
A kad na red dođe Kaká,
to vam je za njega zadaća laka!
Gurne mu kroz noge,
ma samo tako
pa protrći kraj njega
lako.
Još mu se usput i nasmije!
A, Kaká nezna, šta bi od
muke prije:
Il` bi plako il` bi kakó ?
Ma vjerujte mi, nije mu
nimalo lako.
A na golu stoji zamislite,
strašni Kahn!
Ali za našega Nikolu, baš
k`o dragim Bogom dan.
Nanišani Nikola kut,
i loptu već vadi ,
taj, super-golman,
očajan, bijesan i ljut.
Ma ljudi nije to šala.
Hej, pa to je Oliver Kahn,
u cijelom svjetu k`o
čuveni Bajernov
golman znan.
Nikola se baci,od
sreće na travu.
Pomisli:
"Divno li je osjetiti ovu,
nogometnu slavu!"
"Nikolaaa,Nikolaaa,
Nikolaaa Baban
nitko na svijetu
nije ti ravan!!!"
Publika u transu,
stadion se trese!
Trese!
I....?
I onda sve pokvari,
dosadna mama i
naredi mu da školsku
torbu donese.
Sifi 02.02.08
(nibruno.blog.hr) Autor: Bruno Nikolić