Ni pjesnik uvijek
ne može shvatit stvari
što mu nemirna duša
na uvid dijeli
raspoloženje mu tako kvari
zamrači sunce..
oblak mu preseli
propusti odlazak ptica
s jeseni što skupljaju jata
briše suzu s uplakanog lica
ljubav vrijedniju od zlata
ni pjesnik ne može znati
kako samoća boli
a život prašta
kad tuga
nepozvana svrati
izdaju sprema
njegova mašta
i pjesnik ponekad
zatečen biva
razbaca stihove
po vodi
s vjetrom
u granama sniva
a ruka ga anđela vodi
kroz predjele strane
kroz nevidljive sfere
dok ljubav ne plane
i razdijeli bez mjere
irida
bglavac
