Tog dana je padala sasvim sitna kiša

u sebi sam mislila

kako glup dan

svi su dani glupi

dok nisam spazila pogled

dugokosog mladića

na obližnjoj klupi

poslije sam šetala rivom

nasmijao se i rekao da sjednem pored njega

ne mogu, stari, dosta mi je palmi

i mora i života, dosta mi je svega

i nemam pojma kako je sve počelo

pored svega toga

sjećam se da sam rekla da moram odmoriti dušu

pitao me kao živim

da li vjerujem u Boga

pričao je o svemu

kako je pobjegao od kuće

mnogo puta dobio po nosu

i kako su mu u vojsci morali dati anesteziju

da mu odrežu kosu

i kako je zbog toga brico umalo ostao bez glave

kaže ne puši cigarete

samo malo trave

i uz viski dvije - tri tablete

išao bi u Grčku

ali nema love

a pasoš je prodao za tisuću maraka

potrošio ih na piće i tripove

i sad je opet tu, u prstima mraka

ne zna što će, možda malo na more

kaže - prije je sve bilo dobro

sad ne može biti gore

 

morala sam ići

htio je poći sa mnom

rekla sam - ne mogu te voditi tamo

tvoj put je u suprotnom smjeru

pogledao me tužno, a zatim polako

krenuo sam prema sjeveru