napisano: 17.5.2012. u 07.00h,

iz moje 2. zbirke

"PREDVORJE BIJELE TIŠINE"

 

 

Mene više nema u toj čudnoj poeziji, koju izlijevam iz duše vremena, dok potrošene sate brojim u igri sunčane svjetlosti što obasjava ovo prohladno i neživo jutro.

Iz nijeme tišine, toliko nijeme, da se oduzima sama od sebe, planete rotiraju svoje sablasne elipse, a moj nemir se zaustavlja ispred mirnog čela nemirnih misli i poručuje, da je sve potonuće u trenutak i da je trenutak život koji se živi.

Opet pregledavam konture lica u zamagljenom zrcalu, zaustavljajući pogled na očima, gdje u tom bezdanu ne prepoznajem uzvraćen pogled moje duše pa se sve opet vraća na onaj početak neživog trenutka, koji klizi kroz mrtvilo ove zamršene poezije i mog još čudnijeg života.

Može li mi tarot pretskazati, postoji li u meni ona iskra, koja se uvijek javlja kad je ne očekujem ili će se sve odigrati baš kako piše u genetskom „kod“-u sudbine?

Tamne sjene zaplesale su svoj ples, uspavale me i odnijele preko granica stvarnosti, gdje sam opet susrela samu sebe i mrtvom molitvom još mrtvijeg srca zaspala tim neživim snom.

Sad je tako.

Ovo jutro mi ne obećava pozitivan predznak, a elipsasta putanja tih čudnih planeta ugasit će sjećanja na one mrtve trenutke, kojima se uvijek vraćam i to baš onda kad srce osjeti pogled, drugačiji od onog plavog pogleda što je odnio dušu u nepovrat zaborava pa joj neda, da u bijeloj crkvi tuge zapali svijeću samo za taj neživi trenutak.

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

 

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/05/1630784303/nezivi-trenutak.html

  http://shadowofsoul.blog.hr/2015/06/1631948915/nezivi-trenutak.html