Sreli smo se... riječi su potekle same... uzvratila sam šutnjom.
Samo šutnjom u sebi mogu dotaći tebe u nekom trenutku otvaranja.
Među nama nema zaleđenih rijeka varljivog leda preko kojeg se ne usuđujemo prijeći.
Samo jedan plavi san u koji se umatamo i vjerujemo.
Kupio si jučer jedno poslijepodne i donio mi ga na dar.
Obećao si pomaknuti zelene zavjese u mojoj sobi što ih je do sada pomicao samo vjetar.
Nemiran, nepostojan završio si u vjerovanju da se globus ipak vrti sam oko sebe, a ne oko tebe.
Velikodušno si me ispratio u zemlju snova šapatom ispod Mjeseca i kao mrtvi zavodnik odšetao u noć, vođen nevidljivim kompasom što te uvijek i uvijek ponovno vraća k meni.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
