I dok bijelu prazninu monitora polako ispunjavaju plava slova, obilje valova donosi oblake kroz noć i kišu, da bih na pola puta zastala, kao srna na livadi između lovaca što su joj na tragu, nemoćna dignuti pogled i nastavila bijeg prema dubokoj šumi podzemnog oceana. Tiša od spominjanja tvog imena, spremna na taj udisaj kišnog zraka, zaranjam u samozatajnost i nestajem. Plava slova su ispunila bijelu prazninu ovog monitora, a na tebe se više ne oslanja moja duša. Zaronila sam i ne slušam više kako dišeš, jer Mjesec ne ispunjava svojim sablasnim svjetlom tvoje oči.
http://shadowofsoul.blog.hr/