Noć je obukla grad u zvjezdani plašt.
Večernja kiša klizila je ulicama put slivnika.
Koraci Nepoznatog odrješito su žurili,
nekuda!
Duboka gluha noć sniva.
On,
crn,
mrk,
neobrijan,
bezimene svijesti,
žrtvu traži!
Duša mu žeđa za punoćom života,
a on samo za nemir i poraz zna.
Nepoznati opazi sjenu,
blještavu,
što sjaji u samoći.
Privučen snagom energije sjaja,
osjeti moć duše u beskrajnoj sreći postojanja,
i potrći kao nikad u svom životu.
U dnu obzora ulice otkri ogledalo izloga,
i u njem,
sebe nasmijanog.
Jedan slijepac,
progledao je te noći,
dok jutro se zorilo novim dobom,
novim nasmijanim čovjekom sutrašnjice!
Leo