Ah, da sam barem školjka
Koju bi mogao izroniti u moru života,
I da je sa sobom nosiš
Kao neku čudesnu amajliju.
Ah, da sam barem ptica,
Koja je doletjela na tvoj prozor
Jer joj je nebo bilo kavez,
A krletka u koju si je ti stavio njena prava sloboda.
Ah, da sam barem zora,
Da dođem u rosna jutra
I legne kraj tebe
I prvim zrakama sunca poljubim ti lice.
Ah, da sam barem mjesec,
Da ti pokucam na prozor
U besane noći.
Ah, da sam barem kiša,
Da plačem kad se tebi plače
Da sakrijem te sramežljive suze
S tvog lica.
Ali najviše bih voljela biti
Dio tebe, dio tvojih misli
I jedan otkucaj srca.
bglavac
edin.kecanovic
