Nemoćni smo svi u igri,
i ljubavi,
Kako možete očekivati od nas,
da ostajemo kod kuće,
kao dobri dječaci?
Kako možete očekivati
od nas,
da volimo biti okovani,
kao luđaci?
O, Voljeni moj,
svake noći, evo nas,
na tvojim ulicama,
očiju priljubljenih
za tvoj prozor,
u očekivanju
da letimice vidimo
tvoje blistavo lice...
(Rumi)