Boli me zvuk neba dok mu Sunce otvara tamna vrata, boli me sjećanje rastanka.

Sjeverna strana mog srca uspostavila je potez zaleđivanja.

Južna strana gori u vatri.

Ne mogu protumačiti te simbole što su poput bisera prosuti pred mene.

Ne mogu vidjeti svoju sjenu, ne mogu vidjeti onaj početak, koji me uvijek vraća – meni samoj.

Nekako se izgubih u tom vremenu, u tom čudnom životu.

Možda bih trebala pozvati svog anđela, ali mislim da me i on zaboravio.

Prolazi vrijeme u čekanju, raspravama o muškim principima i ženskoj pasivnosti.

Obuzima me san i magla, ne čujem pjev ptica ranom zorom, ne mirišim jutarnji zrak.

Oči su slijepe. Zelene i slijepe.

Bliži se smiraj dana, ali ja sve dublje i dublje tonem u ništavilo, koje tako boli.

U moj potonuli svijet ne mogu doći, jer sam zaboravila gdje mi je ključ tih tajnih vrata.

Osjećam nemir, jer ostajem pred tim vratima, a brezina šuma i dalje doziva moju dušu što neprilagođena lebdi između mene i Neba.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4