Nemjerljivo vremenom
neki meki trenutci
kad duša u sebe uranja
u tišini prekoračuje pragove noći
o svjetovima dalekim budna sanja
stičuć skrivene božanske moći
nemjerljivo vremenom
sanjiva luna svjetlost žutu pretače
a duša sluti nevidljive jahače
što zastali su i na put zovu
tad poteku riječi kao brzaci
niz padine ustreptalog srca
vrata bezvremenog hrama
širom se u tišini otvore
a vatre pritajene pune plama
nanovo se razgore
i polete crvene iskre
do tamnog jutarnjeg neba
nemjerljivo vremenom
kad sjena i duša progovore
razgrnu sive oblake straha
pogled u dubinu
što ostavlja nas bez daha
bglavac
edin.kecanovic
