Uvijek me nepoznate neke vode
povuku iznenada u svoje dubine
i zaslijepi svjetlo na mračnim stazama
u meni samo proturječja mogu duže opstati
jer žedna mi je nemirna duša čistih izvora
i zato osuđena na lutanje
Još uvijek znatiželjno rastvaram
mlade pupoljke,i ranjavam ruke trnjem
U dubini svojih spoznaja uvijek nanovo
gradim svoj nezaštićeni dom
i neshvaćeni stranac
postajem ljudima,okrenutim sebi
jer vječno težim ka nedostupnim dubinama
Još uvijek želim ostati
nepoznata darovateljka praznih ruku
a prepunog srca ljubavi
bglavac
irida
edin.kecanovic
