Negdje je pobjegao moj mir. Nestao u prašini sunčevih zraka. Raspršio se u kristalima jutarnje rose. Ne tražim ga. Ili to on ne traži mene?
Ispod prozora zuje zlaćane kapi spokoja. Zuje, ne miruju. Tišina se razbila. U cvrkutu čujem svoj glas. Misli ne razaznajem. Riječi ne ostavljaju trag. Šutim.
Gusto tkana zavjesa prekrila me. Ne sakrila, pokrila. Sumnje i nadanja postali su jedno. Htijenja i ne htijenja nerazdvojni par.
Gubim li se ili tek postajem?