Nemir
U nemiru mome nije bilo mjesta nadi.
U srcu ledom okovanom što da se radi?
Sve su ruke odbojne bile,
ni jedne lijepo nisu na bokove mi sjele.
Ni jedna umila ih nije svojom toplinom,
ni zagospodarila mojom dolinom.
U nemiru nama nade,
vrijeme leti i samo krade,
oduzima i ono malo ljudskog lica
zaustavlja svaki let razdraganih ptica.
U nemiru je nemir...
Rasulo veliko kao svemir,
sve se okreće naopačke,
sve su laži i spačke.
Nemir...
Nemir prestaje s Vama
rasvjetljuje se tama
svjetlo je na vidiku
u njemu vidim Vašu sliku.
Auroraisa
bglavac
edin.kecanovic
