NEMA VIŠE STAROG HRASTA
 
Stajao je tamo
-a daleke su magle bratski  plesale oko njega-
Stari hrast.Zvali su ga šaptačem u magli,
Ispovjedaonicom su ga zvali vjernici,
Što u hladnim njedrima kamenih zdanja
Ne pronadjoše toplinu starog hrasta,
Bilo da je obavijen grimiznom maglom,
Ili zlaćanim sunčevim prstima,
Uvijek bijaše blizak srcima prolaznika,
Generacije I generacije dočekivao je
Svako  jutro istim dostojanstvenim pogledom,
A danas,u jutarnjem praskozorju,
Nema više grimizne magle;
Nema više starog hrasta,
Staro drvo je odrezano,
Na njegovom mjestu sablasno niče
mramorna građevina,
Kao neka vampirova kanđža
Sad se zabada u lice novog dana,
Političari čekaju sa zlatnim  škarama u rukama,
Da prerežu vrpcu
U čast novog shoping centra I podzemne garaže,
Iz sijemena strašne pohlepe
Sad niče hladna mramorna građevina,
Kao bezlični spomenik starom hrastu;
Nema više starog hrasta,
Srce mu okovaše betonom hladnim;
Nema više šapta starog mudraca,
Samo tužni šapat mlade breze,
Što prijeko  stoji u sivoj,žalobnoj haljini,
S molitvenim ogrtačem  magle,
Kao da I ona osjeća
Da je sutra njezin red;
Nema više  cvijetanja u poljupcima proljeća,
Niti pjeva ptica,
Što izgubiše svoj mili dom,
Drvo nade,
Sad postade lijes bez nade.

 
©Walter William Safar