Volio bih da mogu, uvijek kad zaželim
da ti dotaknem lice,
da ti na usnama, usne svoje ostavim,
da vatra iz dubine moje,
izroni negdje u ocima tvojim, da te pogledam i znam da postojim.
Dok daljina bez mjere tebe mi skriva,
dah moj sa tvojim čudnu binu kreira
prsti moji kroz tvoju kosu
i tijelo moje kroz tijelo tvoje
stapaju se u djelo bez nemira.
Dao sam ti sebe,
sve što imam i iz mene klija,
svu toplinu iz mog srca kutka
a sve što zelim je da postojim kroz tebe,
svakog slijedećeg "našeg" trenutka.
bglavac
irida
edin.kecanovic
