Neka mene tu,
raširenih ruku
u krugu moga kruga
gdje srce
razum osuđuje..
Neka mene
moja zvijezda
i dalje kroz dlanove moje klizi
i mrvi se
nikako da je sačuvam
nikako da prah iskonske duše moje
postane tlo
po kojem će netko sa dječjim korakom
sustizati moje osmjehe..
Sve se čini uzalud..
A ja i dalje zagrcnuta iskrom radosti
guram od sebe obrise tuge
kao svoja nezakonita čeda...
Kopilad orošena prezirom
moje esencije nasmiješenog sna...
Neka mene tu...
Spremna na sve
dočekati zadnji titraj bolesnog eona
roditi prvi titraj
ozdravljenog
oživjelog
svitanja
bez suze
bez koprene ...
bglavac
irida
edin.kecanovic
