slika: digital art

"-10. Sint ut sunt aut non sint

Neka budu kao što su ili neka ih nema



"Sveta ljubav, ali nedovoljna.

Grad nije spavao, gorio je kao o podnevnoj žezi.

San koji mu je pokrivao oči nije smio više da odlaže potrebe ljudi.

Ljudi nisu u međuvremenu njegova pada doživjeli prosvjetljenje, njegova bol je vremenom postala mlaka, saznanje da je čovjek, potpuno se smrzlo.

Zlo u gradu, njemu smrznutom, ma mlako, nakon mjeseci leda djelovalo je usijano.

Zaboravio je kuću.

Sišao na ulicu, odazivao se svemu. Htio se vani uprljati tačno koliko iznutra.

Gospodin, stol u uglu i oči krvave vinom, rakijom, viskijem.

- Molim te, oče, molim te, ne mogu sam...
- On: Bože, pomozi, ja ne znam kako je mogao, ali to je moj sin. Moja krv ... jesam ... bio sam dodirnut užasom, ali sad nema više smisla misliti o tome, moram učiniti nešto. Pomozite mi!

- Šta hoćeš od mene? Idi u policiju, ti znaš te ljude, objasni im, mali je očigledno bio u groznici.

- Ne mogu to, moj ugled, moje ime, imam kćer. Mali je ovo grad. Ubit ću se.

- Nemam ja šta tu učiniti, čovječe, urazumi se!

- Pomozite mi, oče, nemam drugog načina!

- Evo, ispovijed ne smijete prekršiti. Noćas ću ubiti sina. Noćas na poljani kod kukuruza. Ispovijedite ga da ode kako treba. Ubit ću ga i ako ne dođete.

I tako je počelo.

Tu noć izlaskom prekrio je prstima zemlju.
Dao oprost za dva groba, oca i sina. Od te noći nije znao, da l' je to što je iskopao bilo sklonište ili grob.

Sutra je sunce opet pržilo na nebu.
Bijaše podne kad on otiđe.
U njemu vječno podne.

Evo to je početak svega.

Moj otac,
provalija
nad njom,
iza oca ja.

Otac i sin."

DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"



http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php