dok tragah za središtem svih središta,
centrom svih centara,
/neki mi vrag neda mira/
fokusom svih fokusa, žižom svih žiža,
shvatih da – toga čuda nema, ništa ne miruje,
sve se kreće, hvala heraklitu, i dodiruje
- središte je mjesto dodira.
il', dodir je mjesto središta?
nije jasno? krasno,
a mišljah da dirnuh u sam bitak,
prepoznah: sve je – ništa,
puno tmine,
praznina izmeđ nečeg sitnog ili
malo većeg, neke aristotelove
- do kraja nejasne cjeline…
k.