NEIZRECIVO
Kad bih pjesmom znao reći
Sve što želim, a ne mogu reći
Bili bi to stihovi zlatni
Stihovi prelijepi i puni strasti
Zašto da se čovjek zauvijek veže tugom
Uskrati si sreću
I kroz život hoda s mukom
Zašto ne bi htio i mogao biti sretan
Zašto ne bih i ja
Isto to zaželio
I pristao na sve
Da ljepotom obojim svoj dan
Možda jednom ipak
Ispuni se san
I ja ću moći reći
Da konačno sam sretan
Makar potrajalo sve
Samo jedan dan
Samo jedan dan
Kratak kao san
Živanović Aleksandar