Zatresli se snovi, probudila se noć.

Planine su ostale iza mene, more je kliznulo ispred kao zmija kroz travu, nečujno, tiho, nepovratno.

Na početku kao i na kraju, Mjeseca nije bilo, Sunce ima svoju jutarnju rapsodiju beskrajnih zlatnih nijansi.

Teško se diše, još teže se živi.

U hladnom pogledu nema pravca što rasplinjuje nedoumice.

Uzorak svjetla bolno siječe moje oči, osjetljive, polusklopljene, umorne.

Presjekle su se krhotine još više, a davno začeto nije se ni rodilo.

Između trepavica opet odlijeću bijele ptice u nepoznate daljine.

Zavjetrina više nije sigurno mjesto za počinak.

Otkriva mi se se moje prisustvo na ovom globusu.

Gubim tlo pod nogama, duboko zadirem u suštinu.

Sve se čini apstraktno, ali voda sa izvora više ne liječi i ne donosi spokoj. Bez navika, bez snova o iluzijama.

Oči samo lutaju po daljinama, srce se umorilo završavajući još jednu neispričanu priču.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

(zabranjeno kopiranje, prerada, dorada, obrada, izrada i svi drugi oblici manipulacije i distribucije tekstova iz knjige "Sjena Duše"), a gore navedeni linkovi to i potvrđuju!