Ne vodi me u zavjetrinu sjena, tamo ne mirišu ruže i ne cvjeta sreća. Plavi Mjesec baca svoje sablasno svjetlo na moje lice. Čudan i neobičan svijet prelijeva se ispod tog sablasnog svjetla, vidim ga i promišljam o nekim stihovima, koje sam davno zaboravila, neodlučna sam, gledam li svoj prošli život ili San. Iznad grada se nadvio crni baršun po kojem sjaje sitne zlatne zvijezde, daleke i iznad dosega ljudske mašte. Znam da postoji plavi Mjesec prekriven svojom sablasnom sjenom i znam da je takav samo zbog toga da se osjetim kao neispričana priča.
bglavac
irida
edin.kecanovic
