Nedjeljom popodne
ostajem sama sa sobom
i u mislima s tobom,
idem cestom prema jugu
gdje ću zaboraviti tugu
i odnosim sve bolne dane,
na kraj svijeta ih bacam
i onda se sama vraćam
u svoj mali dom.
Vraćam se u taj mali dom
svom psu i miru,
da na balkonu popijem kavu
i osjetim aromu pravu
kroz toplinu dodira tvoje ruke
i kroz tako dane provedene
dočekam da onaj red
dođe i na mene.