i mora čovjek podkleknuti bolu
a sreću nasmijan čekati...mora
jer takav mu usud...
takav mu sud.
a za to glava sluti..uče me(al ja sumnjam u to)
da bi pognuta bila
i kad se miluje ili kori
nedaju joj u nebo da gleda...
moje patnje su male sitne
svijeće plamen naspram sunca
moje patnje nisu bitne
ludo srce u snu bunca.