Neću reći da te volim

Da…prošla je godina dana
i ne, neću reći da te volim.

Od tebe sam dobio sve.
S tobom imam sve.

Premalo je riječi
koje mogu opisati moje osjećaje
prema tebi…
ali ne, neću reći da te volim.

I kada pišem ove riječi,
srce mi širi grudi,
a u glavi udara do bola.

Koliko mi značiš,
nikada nećeš saznati.

Kako si utjecala na moj životni put,
pokazati će budućnost koja dolazi.

Obožavam sve što je tvoje.
Tvoje greške, tvoje mane,
tvoj osmjeh, tvoje šale.

Kada gledam tvoje tijelo,
za mene ne postoji drugo.

Kada gledam tvoje lice,
samo njega vidim,
kada držim tvoje ruke,
samo njih osjećam,
kada upijam tvoje mirise,
samo njih na počinak nosim…
ali neću reći da te volim.

Kada mi je duša prazna,
samo dodam tebe.
Ponekad je teško
dozirati te po malo.

Jer ti si poput meda
koji dodajem u čaj.
A med je gust,
izlijeva se polako,…
jako polako.

Ali kada ga napokon razlijem
po sebi,
to je najslađi
i najukusniji med na svijetu.
Zasladi mi dan i uljepša noć,…
ali neću zbog toga reći da te volim.

Sjećam se naše jeseni,
naših mjesta gdje sam te ljubio.
I zimskih zagrljaja u noći.
Proljetnih izležavanja u travi
i cvrkuta ptica u krošnjama hrasta.

Sjećam se vreline sunca
na tvojoj koži
i tvojih toplih usana
na mome licu.

Ti si moj život.
Moja si zvijezda Danica.
Ti si zrak koji dišem
i hrana mojemu tijelu.

I zato neću reći
da te volim najviše na svijetu,
i neću reći da si moja najveća ljubav
i moje sve…
Jer ako to kažem,
ako priznam,
tada ćeš znati
da je prošla godina dana
otkako te bezuvjetno jako volim.