Do kada će trajati ta smiješna utrka sa vremenom,

koja želi ograničiti slobodu našeg istinskog izražaja duše?

Svi se pokreću, svi se okreću u toj mandali života, a nitko da konačno odreže komad tog kruga postojanja, i vine se u sfere gdje ograničenost zauvijek spava u sarkofagu kojeg nitko više neće moći otvoriti?

Ja trčim polako, kao mala kornjačica, na čijem oklopu su urezane nepoznate stare rune postanka..Ne zna im se starost, a opet, govore o tajni koja se tek treba otkriti..

Propuštam smiješne bijele zečeve, koji se smiju mojoj sporosti i nespretnosti..Ti zečevi su pobjegli od Alise, koja se još bori sa vojskom puževa, jer oni žele sluzavim tragom svoje sporosti bez kraja odvratiti sve koji iz kruga vremena žele izaći..

A vrijeme u mojim rukama ,ne curi više kroz dlanove, kao pijesak iz razbijenog pješčanog sata..Vrijeme je u moje dlanove urezalo poput dlijeta u kamen,vječni putokaz,kojeg pogledam, kada se od koraka umorim..

Bijah kao i svi, upletena u Arijadnino tkanje prolaznosti, čiji kraj niti nikako nisam mogla pronaći. Gradila sam mostove između konačnosti i beskonačnosti, ali uvijek je čarobna kula vremena bila daleko..Sebeljublje je uporno rušilo temelje mosta, dok nisam shvatila da nedostaje ona zadnja i jedina zlatna opeka koja će sve držati čvrsto--opeka koja je stvorena od Ljubavi, oslobođene ograničenosti,ljubavi koja samo svojom voljom želi disati i ljubiti..

A onda sam usnama djeteta i mudrošću pustinjaka

bezvremenost pretočila u riječi..

Vrijeme je dobilo boje duge, i smiješilo mi se svojom lakoćom i prozirnošću..Ja sam postala Gospodar baš toga vremena, koje je htjelo gospodariti nad svima..Ali nisam zato bila prepuna taštine..Jednostavno, shvatila sam, da besmrtnost moje duše ništa ne može ograničiti..

I sad se predajem spiralnom plesu zvijezda, koje mi šapću o ljepoti Onoga koji glazbu sfera za nas stvara..

Da, ja sam mala kornjačica u oceanu ljubavi..Plutam bezbrižno i ne žurim..Cilj je predamnom, a čeka me, u svoj svojoj ljepoti..