nije slučajno
na mom zidu
mali anđeo
suznih očiju
I nije slučajno...
što su mu okice
najtužnije na
svijetu...i
okvir zlatni
zarobio mu
krila...
I nije slučajno...
što u ruci drži
križ...
anđele umjetnik
rijetko naslika
tako
I nije slučajno...
što došao je
k meni baš
na
rođendan...
I dok se
pitam
zašto
sve ga vise
osjećam...
jer je samo
moj...
jer je
drugačiji,
jer mi priča
dubinom
jezera
u oku...
jer sam
sigurna
da zna da
znam-
da ništa nije
slučajno...
ali zašto
onda iznova
tražim
razlog
njegovoj tuzi...?