Nebo je strpljivo, i može
beskrajno dugo čekati,
i skupljati moje oslikane snove,
koje jedino vile,koje iz tvoga srca dolaze
mogu sačuvati...
Jedina...
Ja, izgubljen u razmeđi između
bezdana i raja
samo čekam
pogled zjene tvoje duboke..
Stvorismo most
kojeg prijeći ne možemo,
a ti bi k meni,
i ja,
o, tako bih neraskidivo
pošao k tebi...
Pogledaj...Ta divna zmija našeg postanka
samo nama nije grijeh...
A zagrliti se ne možemo...
Znam...
Jedna malena vila
uporno sastavlja naše snove
a mi tugujemo
jer mislimo
da živimo
a zapravo,
tek, sanjamo...
Ona to zna
I uporno plete
zlatnu mrežu
budućeg postojanja našeg
u kojoj će duše naše
ljubav
živjeti....
irida
bglavac
