Nebeska miljenica, žuta luna
nebom svoj sjaj toči
Sanja li ona tako puna
nečije zvjezdane, plave oči?
Ili sama među zvijezdama šeta
i budi naše uskovitlane sanje?
Gore visoko, iznad svijeta
proviruje kroz zeleno granje
Maštu oduvijek budi kod sanjara
osvjetljavajući oko sebe tamu
oči neispavanima otvara
šaljući im svjetlost samu
Nebeska miljenica, luna žuta
pokazuje nam prema vječnosti pute
umornog prosjaka, što zaspao je kraj puta
i tajne što se oduvijek, u dubini duše slute
Nemire i čežnje koje svako srce skriva
na njih svoju svjetlost lije
malog dječaka, što o ljubavi sniva
novom nadom,mu srce grije
irida
bglavac
